Montessori filozofija temelji ljubavi prema djetetu, poštivanju dostojanstva djeteta, i snažnoj želji da pomogne dijetetu ostvari svoj puni potencijal. Dr. Montessori odbacila je percepciju da sva djeca uče na isti način i u isto vrijeme. Umjesto toga, ona je osmislila obrazovni sistem u kojem učitelji pažljivo posmatra dijete i pita: Šta to dijete razumije? Šta je sljedeći koncept koji ovo dijete treba da nauči? Montessori odgajatelji treba da odrede djetetov lični stepen razvoja i individualne interese i potrebe, i pruži mu obrazovne materijale prilagođene potrebama u datom momentu.
Mala djeca doživljavaju periode prolazne osjetljivosti – razdoblja u kojima se dijete najviše zainteresuje za sticanje određene vještine potrebne za njihov razvoj – stoga ih metodološki usmjeravamo na aktivnosti koje zadovoljavaju njihove razvojne potrebe a istovremeno dodatno oplemenjuju njihov fizički razvoj, jezik, motoriku, koordinaciju pokreta, socijalne i emotivne sposobnosti. Montessori obrazovni sistem omogućuje djeci da razviju ove vještine tempom koji je najpogodniji za njih.
Imamo 5 vrsta obrazovnih materijala za područja:
MONTESSORI RADNI CIKLUS
Šta je to u praksi?
Ono što Montessori program čini jedinstvenim je insistiranje na slobodi unutar prostora koji je veličinom i namještajem prilagođen djeci. Dakle, mi im ne naređujemo mi ih podstičemo i usmjeravamo. Da bismo to uspjeli učinili, na raspolaganju moramo imati, umjesto standardnih 45 minuta, 3 neprekidna jutarnja sata. Između 08:00 i 11:30 sati, kada je koncentracija najjača, dijete samo odlučuje sa kojim materijalima želi da radi, koliko dugo i sa kime želi podijeliti iskustvo, naravno sve pod nadzorom učitelja. Svrha ovog dugog, neprekinutog bloka je omogućiti djeci da sama odaberu sferu zanimanja, i na kraju postanu zaokupljeni radom koji za njih ima posebnu fascinaciju u ovom trenutku razvoja. Prekidi, bez obzira koliko se činila bitna ta alternativna aktivnost, remete krhki razvoj fokusa kod djeteta, njegovu koncentraciju i intelektualno istraživački nagon.
MJEŠOVITE ODGOJNE GRUPE
Grupisanje djece različite starosne dobi u Montessori okruženju je ono što čini dinamiku uspješnog okruženja. To omogućuje djeci da uče jedni od drugih. Starija djeca vole da dijele svoje znanje i omogućuju mlađima da uče od njih. Stariji učenici su veliki uzor za mlađu djece i gledajući starije mlađi nastoje da se ugledaju i takmiče u aktivnostima.
MONTESSORI PRILAGOĐENO OKRUŽENJE
Maria Montessori razvila je okruženje (posebno dizajnirane prostorije-učionice) koje uzimaju u obzir intenzitet, vrijeme razvoja i interese dječaka i djevojčica. Ona je shvatila da djeca koja provode vrijeme u okruženju koje je osmišljeno da podržava njihov prirodni razvoj imaju moć da sama sebe obrazuju. Kasnije je taj proces nazivala samo-obrazovanjem (auto-edukacijom). Godine 1914. je pisala: „Nisam ja izmislila metodu obrazovanja, ja sam samo dala nekoj maloj djeci šansu da žive.“ Naše učionice su dizajnirane i prilagođene specifičnim fizičkim osobinama djeteta. Po Montessorijevoj, u najranijim uzrastima dijete neće da mu se išta pokaže, nego samo da mu se „pomogne u procesu njegovog prirodnog razvoja“. Da se pažnja djeteta ne bi raspršila, odnosno da bi se dijete usredsredilo na određeno učenje, treba mu pružiti potrebnu tišinu i mir u prostoriji u kojoj uči. Posmatrano na taj način ove učionice postaju inkubator nezavisnosti, samopoštovanja, lične odgovornosti, zadovoljstva i mentalnog zdravlja. Više o učionicama možete pročitati ovdje.